Na Iskustvima Proslosti

Najnoviji radovi Muradifa Cerimagica, zamisljeni su kao jedan od mogucih pogleda i prihvatanja likovnih aktuelnosti, na nacin reanimiranja starog kroz novo postizuci viseslojni rezultat, ali vazno je napomenuti, da autor slijedi svoj likovni rukopis koji vec poznajemo iz njegovih slika, crteza, i ranih grafika.

Savremena likovna umjetnost, obiljezena je traganjem za novim, ali i dilemama i preispitivanjem u odnosu na poslost. Najcesce moderni umjetnik, pokusava da se oslobodi nagomilanih iskustava i pogleda u nazad, da se rastereti odgovornosti prema istorijskim fenomenima, ali neki umjetnici uspjevaju, da snagom svoje likovne imaginacije, uspjesno spoje staro i novo, na nacin koji olaksava hod kroz sadasnjost. Proslost se uvijek namece kao neka vrsta nuznosti, na koju su na razlicite nacine reagovali, ne samo umjetnici 20. vijeka, ne samo likovni umjetnici, nego i pjesnici, romanopisci, kompozitori, naucnici. Ocigledno, proslost je neminovost sa kojom se mora konacno, i treba zivjeti. To je nasa memorija.

Vracanjem na proslost necega sto se jednom dogodilo, na prepoznatljive simbole podsjecanje na takozvane ”vjecne sadrzaje”, sustina je najnovijih likovnih razmisljanja Muradifa Cerimagica. Ako proslost djeluje u sadasnjosti, u okviru likovnog djela, onda je kod ovog autora, vec sasvim zrelog, i sasvim individualnog rukopisa, dala sasvim novi kvalitet.

Kao sto smo vec konstatovali, Cerimagicev likovni rukopis, ostaje dosljedan, a vracanje na proslost, ne znaci opsjednutost, vec gradjenje novg djela na iskustvima memorije. Svaki rad ovog autora, je jedan moguci model u kontekstu razmisljanja o likovnoj umjetnosti, na relaciji globalno-univerzalno, a autor to u tehnoloskom smislu, kompoziciji, poruci koju nudi, uspjesno ostvaruje. U pocetnoj ideji ovaj umjetnik zeli da se suprostavi isteku vremena, ali ponudjeni radovi, su u svakom slucaju, mjera modernog-savremenog izraza i pristupa. Spoj proslosti i sadasnjosti, citljivi i prepoznatljivi simboli, su znak Cerimgiceve znatizelje, a u ukupnom ucinku, nimalo ne nedostaje bice i licni senzibilitet ovog úmjetnika. Uspostavljen je logicki zreli kontekst koji se oslanja na ranije radove kao cinjenicu, bazu, stimulans ili citat. Autor nam nudi viseslojni rezulata, a poznavajuci njegove dosadasnje radove, slike, creteze, grafike, mozemo zakljuciti da su najnoviji radovi potvrda njegove umjetnicke zrelosti, talenta, i sposobnosti da uvijek ponudi nesto novo.

U nekim radovima prepoznajemo simbole podneblja iz kojeg umjetnik dolazi, a i neizbjezno, neminovno je reagovanjena protekla ratna dogadjanja na tom podrucju. Ali, asocijativni, simbolicni ili sasvim konkretni detalji su u funkciji da se analizom pojedinacnog dobije sinteza opsteg. U ovako slozenom likovnom pristupu, postoje estetske i intelektualne zamke koje je Cerimagic vjesto izbjegao, oslobadjajuci svoj rad da ideja opravdava svako sredstvo. Grafike Muradifa Cerimagica, nude ono drugo, latentno, prije svega likovni kvalitet i uvijek moguce citanje ponudjenog predloska na individualan nacin posmatraca.

Branka Perisic

Antverpen, Juni 1998